Ni ja tebe ne volim baš jako

Sergej Jesenjin pojavio se u ruskoj lirici neposredno prije Prvoga svjetskog rata, u vrijeme kad je poezija nakon simbolizma tražila nove putove, i u umornu pjesničku sredinu svojom seoskom »širokom dušom«, silnim talentom i mladenačkom energijom unio polet i svjež dah folklornih motiva. Silovitost Oktobarske revolucije potresla je i Jesenjinov poetski svijet, što rezultira okretanjem provokativnijoj »krčmarskoj« lirici, pa skitnja i razuzdano življenje dobivaju središnje mjesto u njegovu stvaralaštvu. A posljednjih godina njegova prekratkog života pjesme mu postaju više lirsko-epske (legendarno Pismo majci), u njima kao da je artikulirao emocije svih generacija, pa su mu skladni, stilski besprijekorni stihovi stekli brojne poklonike, što je uz »glamur« privatnog života dovelo do stvaranja mita. Usporedo s jedinstvenim stihovima, nesvakidašnji interes za Jesenjina i njegovu poeziju izazvali su buran privatni život, privlačan »sanjalački« izgled te šokantno samoubojstvo u 30. godini – kao da je anticipirao geslo junaka filma Kucaj na bilo koja vrata: »Živi brzo, umri mlad i budi lijep leš.« Bio je enfant terrible boljševičkog društva, što je izazvalo podozrenje vlasti, polemike i prijepore oko njega i njegove poezije, pa i zabrane tiskanja. Sve to dodatno je potaknulo čitalački interes i iznimnu popularnost Jesenjinovih pjesama, koje su, u vremenima kad su mu knjige bile »stopirane«, kolale u rukopisima i učile se napamet! Stoljeće poslije, stihovi su mu i dalje suvremeni, postali su bezvremeni, svevremeno se i slobodno (bez rusvaja u Rusiji) dotiskuju i… i dalje rado čitaju! Sergej Jesenjin bio je izniman pjesnik, jedan od najvećih, boem filmski osebujna života, još jedan »roker« prije pojave rock and rolla u »ekipi snova« Šarenog dućana. Dobrodošao!