Žene špijuni

Angažiranost „slabijega spola” u špijunskim aktivnostima prema motivima može se razvrstati u tri velike skupine. U prvoj su bile žene „sumnjiva morala” s neskrivenom željom za novcem koji bi im omogućio lagodan i luksuzan život. Jedna stara španjolska poslovica kaže: „Muhe ne ulaze u usta ako su ona zatvorena”. Zato špijuni općenito ne vole „zatvorena usta“ i sve će učiniti da ih otvore i čuju ono što žele saznati. Brojni su primjeri u kojima lijepa i inteligentna žena u strastvenu ljubavnom zagrljaju gotovo uvijek uspijeva „otvoriti usta” muškarcu, kao što nam svjedoči i priča o Samsonu i Dalili. Žensko tijelo pokazalo se kao najbolji „ključ” za otvaranje sefova u kojima su pohranjene najveće državne tajne. Drugu skupinu predstavljaju žene koje su se odlučile za špijunsku aktivnost zbog iskrena domoljublja, a neke i iz religijskih razloga, što im je omogućavalo nadilaženje svih iskušenja i opasnosti te visokorizične aktivnosti. U trećoj su skupini avanturistice s karakterom amazonki. Sve su one, bez obzira na motivaciju, iskazale odvažnost i izdržljivost, bile su dobro prekaljene za odolijevanje u svim situacijama, naučile su živjeti u sjeni vlastite prošlosti i pod lažnim imenom. Iako se radilo o osobama „slabijega spola” mnoštvo špijunki bilo bi kažnjeno smrtnom kaznom u slučaju otkrivanja provođenja špijunskih aktivnosti. Od XVII. stoljeća svjedočimo sve zauzetijem angažmanu žena u obavještajnom radu.