Zbogom,dragi Krleža t.u.

Zbirka polemičkih tekstova Igora Mandića – „o mentalitetu post-krležijanske epohe“ – preobjavljuje se danas umalo o dvadesetgodišnjici prvoga izdanja (Književne novine, Beograd 1988.).

Premda je knjiga onovremeno bila ocijenjena kao „skandalozna“, a autor proglašen dvojbenim – u zgražanju nad činjenicom da jedan otprije poznati „krležijanac“ može, na ovakav način, pamfletski udariti u same temelje jednoga kulturnjačko-književnoga i čak društveno-ideološkog uzora i štoviše „mita“ – u mnogim je kritikama na vrijeme uočena razložnost Mandićeve polemičarske oštrine.

Štoviše od „dokumentarne“ vrijednosti, koja joj je odmah priznata, u naknadnim je leksikografskim i krležologijskim preocjenjivanjima zaslužila pohvalnije epitete. I danas će mnogima drsko i krležohulno zazvučati neke Mandićeve polemičarsko-pamfletističke parade, ali u vremenima (tj. osamdesetih godina prošloga stoljeća) kad su se pravile svakojake društvene bilance, a bunjište raščišćavalo kako bi bilo pretvoreno u novo stratište, utoliko će se više danas osjetiti vidovitost Mandićeve ironije i svjesne blasfemičnosti.

Ukratko, Zbogom, dragi Krleža ni danas nije knjiga za nježnije i finije književne dušice, jer je u njoj Igor Mandić pokazao kako „pravo krležijanstvo“ može nadživjeti sve pa i „post-krležijanske“ epohe, jedino ako je – na tragu samoga M. Krleže – dosljedno protiv svih autoriteta, kultova, institucija i vlasti.