Temeljni zakoni ljudske gluposti (2. izdanje)

Knjiga pred vama nastala je tako što je autor, vrsni talijanski ekonomist 20. stoljeća Carlo M. Cipolla, napisao dva duhovita eseja: Uloga začina, a ponaosob papra, u gospodarskom razvitku srednjeg vijeka i Temeljni zakoni ljudske gluposti, koje je kopirao u kućnoj radinosti i zatim prijateljima slao primjerke s posvetom želeći ih iznenaditi neobičnim poklonom. Tek ih je 1988. napokon tiskao na talijanskom. Unatoč izvrsnosti njegovih stručnih studija, tek su mu ta dva mala eseja, a osobito onaj posvećen široko rasprostranjenoj ljudskoj osobini, naveliko prekoračujući granice struke, donijela svjetsku slavu i popularnost. U prvom eseju u knjizi Cipolla iznosi povijest zapadnoeuropske civilizacije kroz trgovinu i konzumaciju papra i pritom duhovito zauzima ironijsku distancu od svih ambicioznih i tezičnih povijesnih studija iz političke ekonomije. U drugom eseju autor na duhovit i sarkastičan način upozorava: glupi ljudi zaista vladaju svijetom. Umjesto akademskog istraživačkog projekta o psihološkim razlozima zašto ljudi donose nepromišljene odluke, ova knjiga nastoji na širi način objasniti kako glupi ljudi djeluju i zašto bismo trebali biti oprezni prema njima. Cipollin suptilni crnohumorni pristup djeluje istovremeno zabavno ali i otrežnjujuće: 98 posto ljudi vjeruje da su oni daleko manje glupi od prosjeka. Carlo M. Cipolla (1922.-2000.), talijanski povjesničar ekonomije, bio je i članom američke Akademije znanosti i umjetnosti i Američkog filozofskog društva, te profesor na čuvenom kalifornijskom sveučilištu Berkeley. Od njegovih dvadesetak stručnih knjiga iz raznih oblasti povijesti ekonomije (od prve: Studi di Storia della Moneta, 1948, do posljednje:Before the Industrial Revolution: European Society and Economy, 1000-1700, iz 1994.), zapravo su poznatija dva mala eseja, koja u ovoj knjizi objavljujemo pod zajedničkim naslovom Temeljni zakoni ljudske gluposti.