Taj dugi mamurluk

Taj dugi mamurluk mapira Putinovu misiju popunjavanja praznine koju je ostavio slom 1991. godine te izgradnje nove nacionalne svijesti i domoljublja u Rusiji. U dugoj i složenoj ruskoj povijesti postojao je samo jedan događaj koji je imao narativni potencijal za ujedinjenje zemlje i mogao je poslužiti kao kamen temeljac za novu naciju – nešto što bi pripomoglo u procesu ucjepljivanja osjećaja nacionalnoga ponosa. Bila je to pobjeda u Drugome svjetskom ratu ili Velikom domovinskom ratu, kako su ga još u modernoj Rusiji nazivali. Ponos na pobjedu nad nacizmom nadilazio je političku pripadnost, generacijske razlike ili ekonomski status te su ga svi sovjetski vođe koristili kako bi učvrstili legitimitet režima.
Putin će se ponovno osloniti na ratnu pobjedu kao ključ u stvaranju konsolidirane, domoljubne zemlje. Samo će takva Rusija moći ponovno zauzeti svoje zasluženo mjesto među zemljama prvog reda, osjećao je Putin, a kako su godine njegova vladanja Rusijom odmicale, uloga ratne pobjede u službenoj retorici neprestano je rasla. Pokazalo se da je odgovor na imploziju 1991. bio trijumf 1945. godine. Ideologija pobjede postat će mjerilo Putinova režima – sidro nacionalne legitimnosti u oceanu povijesne neizvjesnosti. Čini se da je Putin uspio u svojem naumu konsolidacije Rusije, te je slabu i traumatiziranu zemlju ponovno pretvorio u ključnog svjetskog igrača. No uz koliku kolateralnu štetu?