Slab učenik

Nema malih uloga vele glumci, a nema ni malih knjiga u opusu Thomasa Pynchona, iako ima kratkih. Njegova književna karijera jedna je od najneobičnijih u suvremenoj američkoj, pa i svjetskoj književnosti. Zabljesnuvši od početka ranim romanima V. (1963) i The Crying of Lot 49 (1966., hrvatski prijevod Dražba predmeta 49, 1998), Pynchon je ostvario svojevrsni tour de force opsežnim romanom Gravity's Rainbow (1973), za kojeg je dobio (i odbio preuzeti) National Book Award. Postavši predmetom književnog kulta i bezbrojnih kritičkih studija, Pynchon se tijekom naredne dekade nije oglasio novim djelom, a Vineland (1990), objavljen nakon 17 godina šutnje, nije bio knjiga kakvu je itko očekivao, dapače, radilo se o autorovu najmanje ambicioznom, po njegovim standardima zamalo konvencionalnom, romanu. Ništa se slično ne bi moglo reći za Mason & Dixon (1997), remek-djelo kasne faze, za kojim je slijedio Against the Day (2006), ponovno opsežan roman od preko tisuću stranica, ali za koji su neki konstatirali da u njemu autorova vizija pokazuje znakove iscrpljenosti. Činilo se da je sedamdesetogodišnji pisac, koji se ni jednom nije pojavio u javnosti, rekao svoje. Zato je kao veliko iznenađenje dočekano, tek tri godine kasnije, objavljivanje novog romana Inherent Vice (2009., hrvatski prijevod Skrivena mana, 2014.), u kojem je opet zavibrirala pynchonovska žica, a samo četiri godine poslije još jednoga, Bleeding Edge (2013). Sklon nadmašiti sva očekivanja, Pynchon je u svojoj 88. godini objavio novi roman naslova Shadow Ticket (2025).