Sjene zaboravljenih predaka

Pripovijest Sjene zaboravljenih predaka (1912), malo remek-djelo iz posljednjih godina života klasika ukrajinske književnosti Mihajla Kocjubinskog, zasniva se na književnosti dobro poznatoj temi neprijateljstva dviju obitelji i velike, zabranjene ljubavi između dvoje njihovih potomaka, u ovome slučaju Ivana i Maričke, no originalnost ovomu djelu daje mjesto radnje. Smještena u ukrajinski dio Karpata, zemlju Gucula, pripovijest nas vodi magičnim svijetom tih gorštaka. Uvjetovani geografskom izoliranošću, njihovi su običaji, vjerovanja, svakodnevica uistinu jedinstveni. Među njima još uvijek žive sva ona pretkršćanska vjerovanja u šumska i vodena, dobra i zla nadnaravna bića koja su nestala iz života “civiliziranih” društava. Lajtmotiv djela – u kojem se isprepleću stvarnost i mašta, realno i fantastično – idealizirana je, tajanstvena i kristalno čista ljubav u stilu romantičara. Njezina je podloga, prema autoru, prvotna folklorno-mitološka svijest čovjeka koja se u najčišćem obliku uspjela sačuvati samo u od Boga i ljudi zaboravljenim krajevima poput Karpata, gdje su se sjene davnih običaja i kultova, s kojima su stoljećima živjeli preci, pokazale najživotnijima.