Protiv Celza

Origen Adamancije (oko 185. – 254.) jedan je od najdubljih mislilaca i najplodnijih pisaca kršćanske starine.

Protiv Celza jedino je Origenovo apologetsko djelo u kojem odgovara na Celzove optužbe protiv kršćanstva.

Valja podsjetiti da su u početku kršćani svojim sugrađanima bili određena nepoznanica; izdvajali su se iz društva i nekrštenima nije bilo dopušteno sudjelovanje u njihovim svetim obredima. To je dovelo do svakojakih trivijalnih predrasuda i optužbi.

Celzo se prvi potrudio bolje upoznati kršćanstvo i oko 180. godine sastavio je intelektualnu kritiku. U osnovi Celzo osporava bilo kakvu vrijednost evanđeoske poruke, Isusove osobe koja je tu poruku navijestila i učenika koji su je raširili po svijetu. Djelo nije sačuvano.

Origen vrlo korektno, gotovo skrupulozno, navodi svaki Celzov prigovor, pomno ga analizira i na njega odgovara. Nerijetko ukazuje kako je Celzo neobjektivan, često površan i nedovoljno informiran, čak zlobno pristran, jer nekad kao kršćanske stavove napada ono što ni sam Origen ne prihvaća.

Iz ovog polemičkog spisa, Protiv Celza, može se iščitati mnogo toga o antičkom čovjeku, o  njegovim strahovima i čežnjama, o njegovu poimanju božanskog/duhovnog svijeta, o religijskim praksama, o odnosu poganstva i kršćanstva pa i o pluralizmu unutar samog kršćanstva.

Ovim prijevodom Branka Jozića želi se hrvatskom čitatelju podastrijeti tekst iz kršćanske starine važan zbog njegove religijske i kulturne dimenzije. Radi lakšeg snalaženja, u bilješkama su dodane reference i kratka pojašnjenja.