Priče iz Pogibeljne zemlje

Ova zbirka sadržava četiri Tolkienove pripovijetke (Blunjo, Seljak Giles iz Hama, Kovač iz Velikog Lesja i Čačkalov list) i jednu zbirku pjesama (Pustolovine Toma Bombadila) koje su objavljivane u raznim izdanjima između 1949. i 1998. Premda su ova djela manje poznata od Tolkienovih knjiga o Međuzemlju, u njima je dao najviše maha svojoj mašti, pa ćete ovdje zateći pješčane čarobnjake i zmajeve, ali i šume na Mjesecu i vlak za drugi svijet. Blunjo (Roverandom) pripovijeda o pustolovinama psića Lunje. Prgavi čarobnjak pretvori ga u lutku, pa Lunjo, prolazeći razne peripetije na Mjesecu i pod morem, mora pronaći način da opet postane pas. Tolkien je napisao priču za sina Michaela da ga utješi kad je dječak na žalu izgubio omiljenu igračku – malog olovnog psa. Ovo je prava priča za djecu, često i vrlo duhovita, ali ima i razne aluzije na druge pojave iz Tolkienova svijeta. Aluzije su brojne i u Seljaku Gilesu iz Hama. Ta je priča o »napola legendarnoj Engleskoj« nastala zbog Tolkienova zanimanja za etimologiju imena engleskih naselja. Objavio ju je 1949., iste godine kad je završio Gospodara prstenova, i u toj veseloj pripovijesti Tolkien se dobrodušno ruga mnogim stvarima koje u Gospodaru uzima jako ozbiljno. Seljak Giles upada iz jedne nevolje u drugu – najprije se mora boriti s divom, zatim sa zmajem, a na kraju čak i sa svojim kraljem. Pritom mu pomažu sreća, zdrav razum i tuđa glupost. Pjesmaricu Pustolovine Toma Bombadila započeo je jednom pjesmom koju je nadahnula drvena lutka Tolkienova sina Michaela. Kad je poslije sastavljao zbirku, Tolkien je u predgovoru objasnio da je on samo urednik koji je sabrao hobitske pjesme o vilenjacima, trolovima, elefantu i drugim bićima Međuzemlja. I zbilja, Tolkienovi vjerni čitatelji prepoznat će neke od tih pjesama jer ih u Gospodaru prstenova pjevaju i recitiraju hobiti, a u Prstenovoj družini pojavljuje se i naslovni lik, tajanstveni Tom Bombadil, koji spašava Froda od humnih duhova. Pripovijetka Kovač iz Velikog Lesja započeta je kao predgovor tuđoj knjizi bajka u kojoj je pričom o kuharu i torti Tolkien htio objasniti što su bajke. Međutim, predgovor je narastao u priču i osim kuhara pojavio se kovač, pa selo, pa vilenjaci, a onda i vilinska zemlja. Kovač nije vezan uz Međuzemlje osim motivom putnika koji ide u zemlju onkraj smrtnog svijeta, što nalazimo i kod Tolkienovih junaka Berena, Eärendila i Ælfwinea. Čačkalov list (1945.) može se tumačiti kao autobiografska alegorija. Slikar Čačkalo cijelog života razrađuje sliku jednog velikog razgranatog i razlistanog stabla. Zbog raznih dužnosti mora zanemarivati sliku, a na kraju je prisiljen poći na putovanje i doživjeti mnoge mučne stvari, ali njegov će trud ipak biti nagrađen. Esej O vilin-pričama izvorno je bio predavanje, a danas ga stručnjaci i hvale i kude jer je to »Tolkienov esej o kojemu se najviše vode rasprave iako mu je argumentacija na rubu hira« (Shippey), ali s druge strane iz njega se može iščitati »žanr i značenje trilogije Gospodara prstenova« (Reilly).