Plovna mjesta

Zbirka pjesama "Plovna mjesta" pjesnički je prvijenac Sanje Baković, iako ne i prve i jedine pjesme koje je napisala. Pjesme u ovoj zbirci nastajale su tijekom posljednje dvije godine, kao slobodno istraživanje i plovidba kroz čitateljsko i spisateljsko iskustvo autorice koje je započelo na radionici modula Poezija u Centru za kreativno pisanje, s mentorom Brankom Čegecom.

Asocijativni impuls za pisanje dolazio je iz čitanja velikih poetskih  imena kao što su primjerice Eugenio Montale, Cesare Pavese, Nicanor Parra, Ingeborg Bachman, Zbigniew Herbert, Blaise Cendrars, Aime Cesaire, Adam Zagajewski, Andre Breton, Dušan Matić, Tomaž Šalamun, Miroslav Mićanović, Danijel Dragojević, Anka Žagar i mnogi drugi veliki pjesnici domaće i strane književnosti. No, slijedeći svoju unutarnju poetsku liniju autorica je pronašla svoj spisateljski kod stvarajući pjesme koje tematski obuhvaćaju prostor od matičnog polazišta rodnog otoka Brača, neopipljivih metafizičkih motiva do svakodnevnih urbanih zapažanja i događaja iz prepoznatljivog javnog okvira.

Iako pulsira različitošću sadržaja i osjetno duljim vremenskim periodom u kojem je nastajala, zbirka čini cjelinu koja ispituje stvarnosni okvir autoričinog svijeta: obavezni otok kao prožimajuću nit, iskustvo odnosa sa sobom i vanjskim, i na koncu ono vanjsko, svakodnevno, u obuhvatu opažanja. Iz pjesama progovaraju ljubavne, obiteljske i duhovne priče, a često i motivi koji upućuju na kritično i satirično promišaljanje društvenog okruženja.