Nacionalisti i domoljubi

Pojam nacionalizma, tvrdi Maurizio Viroli, u povijest političkih ideja ulazi kako bi opisao i opravdao predrasudu koja ohrabruje pojedince da svoju naciju vole više od drugih te da ostale narode preziru i mrze. On se ne rađa kao govor koji veliča slobodu, već kulturnu ili etničku homogenost: ne uči nas poštovanju ljudske osobe, nego opravdava prezir prema onome koji našoj naciji ne pripada. Sreću koja se rađa unutar vlastite nacionalne zajednice smatra najvećim dobrom, umjesto da teži slobodi ili pravdi. Zločini protiv čovječnosti počinjeni uime nacionalizma nisu bili slučajnost, već logična posljedica principa te doktrine.

Domoljubi vole svoju naciju, ali je vole na način koji ih tjera da za sunarodnjaka priznaju svakoga tko vjeruje u slobodu. Sličnima i bliskima čini ih upravo način na koji svatko od njih voli svoju domovinu; njihova plemenita vezanost za slobodu, najdragocjenije čovjekovo dobro, ruši kulturne prepreke. Da bismo voljeli slobodu, moramo naučiti misliti u skladu s javnim razumom, ograničiti prirodnu težnju da na prvo mjesto stavimo ljubav prema sebi samima i svojim ukućanima, u odnosu na opće dobro. Moramo se podvrgnuti građanskom i moralnom odgoju pod vodstvom razuma kako bismo postali domoljubi u republikanskom smislu, zaključuje Viroli.