Muzej

Christophe Chabouté i dalje neumorno crta, a Fibra vam ponosno predstavlja četvrti omnibus, s dva njegova najnovija stripa! Između mramornih kipova i slika velikih majstora posjetitelji Muzeja Orsay, čas zadivljenim, čas zbunjenim pogledom, promatraju ta remek-djela koja omeđuju prolaze. Razgovaraju diskretnim šaputanjem nastavljajući svoje razgledavanje. No kada se vrata Muzeja Orsay zatvore i padne noć, skulpture i slike napuštaju svoja mjesta, silaze sa svojih postolja, oživljavaju, opuštaju se, započinju međusobne razgovore, propitkuju i komentiraju ono što su vidjele ili čule tijekom dana. Manetova Olimpija, kojoj je dosta života u ispruženoj pozi, napušta svoju postelju; Caillebotteovi strugači parketa, umorni, ostavljaju letvice; a Heraklo, po običaju, hrli prema svojoj najdražoj prostoriji – toaletu. Što misle o nama slike i skulpture dok nas tijekom dana promatraju i slušaju po muzejskim hodnicima i dvoranama?... Christophe Chabouté potpisuje ovaj strip prepun poezije, strip koji nas poziva na promišljanje o svom odnosu prema umjetnosti, svojim ukorijenjenim stavovima i načinu na koji percipiramo svijet. Izrugujući posjetitelje ali nikada čitatelje, ostavlja prostor za humorističnu i senzibilnu kontemplaciju. Aljaska, posljednja granica... Taj divlji i negostoljubivi predio, san svakog putnika avanturista... "Sanjao sam o odlasku nakraj svijeta, o lutanju njegovim velikim prostranstvima. Ali bio sam prisiljen ostati. Stoga sam otišao ostajući..." Otići ostajući. Tim dvjema riječima možemo sažeti neobičnu avanturu koju će doživjeti novi Chaboutéov junak. Nakon stripova Yellow Cab i Muzej umjetnik nas, kao i uvijek, u maniri istančanog promatrača, poziva da doživimo poeziju banalnog trenutka, da potražimo neobično ili da ga izazovemo, da se začudimo i iznenadimo onim što je oko već tisuću puta vidjelo. Chabouté nas s gracioznošću vodi na bogato putovanje, malo dalje od svega, i daje nam ono što nam moderno društvo oduzima: vrijeme za snivanje.