Budite korak ispred drugih
Pretplatite se na naš newsletter i prvi saznajte za popuste, nove proizvode i ekskluzivne ponude!
Ostvarili ste pravo na besplatnu dostavu
Slavoj Žižek piše da bi "trebalo ispraviti Adorna: nije poezija nego proza ta koja je postala nemogućom poslije Auschwitza. Poetsko prisjećanje na nepodnošljivu atmosferu logora mnogo je vjerodostojnije negoli realistička proza koja u tome ne uspijeva." Marko Pavlovski ne piše, naravno, svoje stihove iz perspektive doživljenoga, nego izvanredno uspješno čuva u svome poetskome pismu jasne tragove najužasnijega događaja u svjetskoj povijesti, imajući prije svega na umu sudbine tzv. "maloga čovjeka". Vremensku distancu između dogođenoga i današnjice Pavlovski koristi na poetski doista intrigantan način – strahote zauvijek ostaju strahote i tu doista vrijeme ne teče, nego se neprestano zgušnjava u crnu rupu vječne traume, te ne posve eksplicitno, ali potpuno pogođeno postavlja i propituje krucijalno pitanje današnjega potpuno ravnodušnoga vremena.
Nema recenzija za ovaj proizvod.
Budite prvi koji će ostaviti recenziju!
Za ostavljanje recenzije potrebno je biti prijavljen.
Prijavite sePretplatite se na naš newsletter i prvi saznajte za popuste, nove proizvode i ekskluzivne ponude!