Istraživači hrvatskog glagoljaštva I.

njiga Istraživači hrvatskoga glagoljaštva 1. Tanje Kuštović obuhvaća 20 radova u kojima se predstavljaju ključne osobe koje su svojim znanstveno-stručnim radom pridonijele spoznajama o najraznolikijim temama iz hrvatskoga glagoljaštva u protekla gotovo dva stoljeća. Uvršteni su samo oni istraživači koji više nisu među nama. Već i tim povijesnim otklonom, osigurana je pouzdanost posredovanih znanja i interpretacija. Uglavnom po kronološkom kriteriju poredana su imena istraživača odnosno poglavlja: J. J. Strossmayer, F. Rački, V. Jagić, I. Milčetić, R. Strohal, J. Vajs, V. Premuda, F. Fancev, S. Ivšić, Vj. Štefanić, J. Vrana, J. Hamm, M. Bošnjak, M. A. Pantelić, B. Fučić, F. V. Mareš, B. Grabar, J. Tandarić. P.Runje i R. Katičić.

Iz popisa se vidi da su u njega uključeni i kulturni djelatnici koji su u svom vremenu afirmirali glagoljaštvo kao i povjesničari, jezikoslovci, istraživači koji glagoljaštvo proučavaju s kulturološkog stajališta. Uključeni su i strani i domaći istraživači čime se ukazuje na to da je proučavanje glagoljice bilo rašireno i izvan granica Hrvatske. Uz svakog istraživača subiografski podaci u širem opsegu, zatim izbor od jednog ili više relevantnih autorovih tekstova koji su predočeni/prepričani čitatelju što mu omogućuje da se podrobnije upozna s pojedinim istraživanjima. Na kraju teksta o svakom istraživaču nalazi se izbor iz njegove bibliografije koji se odnosi na njegove glagoljaške tekstove. Sve to ima enciklopedijski karakter, ipak, znatno obogaćen, jer i je broj podataka veći i analize češće nego u enciklopedijskim natuknicama.

Afirmacija hrvatskoga glagoljaštva i kontinuiteta njegova višestrukoga i multidisciplinarnoga istraživanja izravno se uklapa u afirmaciju hrvatske kulture i znanosti, kako u našoj sveučilišnoj i kulturnoj sredini, tako i u međunarodnoj slavistici. Osobita vrijednost ove knjige je u predočenju u cijelosti ključnih imena, ujedno i ključnih točaka razvoja spoznaja o hrvatskome glagoljaštvu. Kao svojevrstan pregled razvoja i struke u cjelini, omogućuje jasno prepoznavanje kontinuiteta ovoga segmenta hrvatske filologije. Ni o kojem segmentu povijesti hrvatskoga jezika, pisma i književnosti ne znamo toliko koliko o glagoljaštvu te nikoji segment nije osvjetljen iz toliko različitih kutova koliko glagoljaštvo. U isti su niz postavljeni autori svojevrsne perjanice koji su se gotovo čitavim svojim opusom bavili glagoljaškim korpusom, i oni koji su objavili samo jedan ili dva rada s tom temom. Okosnica je dakle, osim prepoznatljivosti autora, bila i ključnost sadržaja radova. Na taj način omogućilo se da se prezentiraju upravo oni radovi koji su katkad izmicali iz fokusa ostalih, suvremenih istraživača. S druge strane, nužna selekcija omogućit će i propitivanje kojim radovima, onih autora koji su se čitavom svojom istraživačkom povijesti bavili hrvatskom glagoljicom i njom napisanim tekstovima, treba još obraćati pozornost.