Fenomenologija duha

U mišljenju sam slobodan, jer nisam u nečemu dru­gome, nego ostajem upravo kod samoga sebe, a predmet, koji je za mene suština, jeste u nerastavlje­nu jedinstvu moje „biti­-za-­mene“; moje kretanje u pojmovima jeste kretanje u meni samome. (...) Ta je svijest prema tome negativna prema odnosu gospod­stva i ropstva; njezina je operacija, da ona u gospod­stvu nema svoje istine u sluzi, niti da kao sluga ima svoju istinu u volji gospodarovoj i u svome služenju, nego da u svakoj zavisnosti svoje pojedinačne opstojnosti bude slobodna kako na prijestolju, tako i u okovima i da sebi održi neživost, koja se iz kretanja opstojnosti, iz djelovanja kao i trpnje, stalno povlači u jednostavnu bitnost misli.
— Georg Wilhelm Friedrich Hegel

Fenomenologija duha zasigurno je jedno od najznačajnijih djela u povijesti filozofije i fundamentalno djelo kako samog Hegela tako i cjelokupna njemačkog idealizma. U njoj Hegel uspostavlja temelje modernome idealizmu putem razdiobe duha i samopri­kaza njegove pojavnosti.
— dr. sc. Goran Gretić

Hegelova kapitalna studija Fenomenologija duha nije samo jedno od najznačajnijih dje­la njemačkoga idealizma, već i cjelokupne povijesti filozofije. Ujedno je i ugaoni kamen te središnje mjesto modernoga idealizma kojem se vraćaju gotovo svi relevantni filozofi.
— dr. sc. Željko Pavić

Ako je potrebno istaknuti nikad zahvalno dovođenje nekoga kapitalnog filozofskog dje­la u odnos sa suvremenošću, tad bismo mogli reći kako je aktualnost Fenomenologije duha sadržana u važnosti otpora filozofije, kao izvora cjelokupne humanistike, utjecaju rezonirajućih znanosti na područje znanosti duha, koji se kao živo kretanje ne da svesti na unaprijed određene mjere, ishode, ciljeve, sheme i tablice, koje počinju dominirati upravo ondje gdje ne bi smjele – u humanistici – već u neuvjetovanom putu svjedoči slobodi vlastita kretanja i spoznavanja.
— dr. sc. Goran Sunajko