Dnevnik pisan noću

U Dnevniku – pisanom punih trideset godina – pisac je kroničar epohe, mislilac, poznavatelj slikarstva, polemičar, povjesničar, moralist, umjetnik i, pri svemu tome, nepomirljiv sudac… Dnevnički zapisi isprepleću se s miniesejima čiji je glavni junak uvijek čovjek te pitanja koja ga opsjedaju. Važno mjesto u Dnevniku zauzimaju razmišljanja o Italiji, gdje je pisac proveo većinu svojega života, i o njegovoj domovini Poljskoj koja je u to vrijeme prolazila turbulentno razdoblje velikih promjena uzrokovanih padom komunizma, uslijed čega je 1991. godine, nakon gotovo pola stoljeća provedenih u emigraciji, doputovao u zemlju. Radost zbog iznova stečene slobode pomiješana je s kritičkim promišljanja o smjeru kojim njegova domovina kreće. Sam autor je o svome dnevniku zapisao: “On ostvaruje sve moje spisateljske ambicije. Potpuno me ispunjava i stoga zacijelo neću nikada napisati roman. Dnevnik će biti moj opus magnum.”