Beckomberga: Oda mojoj obitelji

Kad Jimmie Darling, otac mlade Jackie – snažne, no istodobno ranjive protagonistice romana „Beckomberga : Oda mojoj obitelji“ – nakon pokušaja samoubojstva završi u psihijatrijskoj bolnici Beckomberga, Jackie ga svakodnevno posjećuje i provodi ondje sve više vremena pokušavajući ga spasiti od autodestruktivnog ponašanja.

Nakon što joj majka otputuje u inozemstvo, psihijatrijska bolnica postaje za Jackie drugi dom. Okružena psihijatrijskim pacijentima, ona kao da nije svjesna jasne linije podjele između ludila i normalnosti, a to je očito i jedan od autoričinih ciljeva: da premosti jaz između „zdravih“ i „bolesnih“, između bezličnih i hladnih društvenih institucija i marginaliziranih pojedinaca. Jackie markira iz škole i manje-više odrasta uz pacijente Beckomberge – ljude kojima je sve oduzeto, a ipak se čine zdraviji i sretniji ondje nego bilo gdje drugdje.

Autorica implicira da ludilo, zdravlje i sreća koegzistiraju i unutar i izvan zidova umobolnice, no društvo i njegove institucije čvrsto se i nepopustljivo drže uspostavljenih granica strogog razdvajanja. Kao što ovo mjesto, obilježeno izolacijom i isključenošću, pruža svojim pacijentima utočište i zaštitu od hladnog i nesmiljenog svijeta koji za njih nema razumijevanja, ono pruža Jackie alternativnu obitelj, ali i zaštitu od sebičnosti oca kojeg pokušava spasiti – oca koji od nje traži da svjedoči njegovu samoubojstvu i čija brutalna iskrenost ne poznaje granice.